Luka Jurić

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kelsenova teorija pravnog tumačenja 

Pitanja teorije pravnog tumačenja u dugoj i plodonosnoj karijeri Hansa Kelsena prema mišljenju mnogih autora predstavljaju svojevrsno marginalno područje.

Michel Troper je duhovito dometnuo da se i u redakcijskom smislu poglavlje o tumačenju (interpretaciji) prava nalazi upravo na začelju drugog izdanja glasovite Kelsenove Čiste teorije prava. Fritz Schreier, Kelsenov mlađi kolega, i sam pripadnik Bečke škole pravne teorije kao i Kelsen, već je 1929. godine ustvrdio kako je Bečka škola zanemarila tumačenje…

Aleksandar Grbić

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Priroda i filozofsko opravdanje prava svojine u Lokovoj  i Hegelovoj teoriji 

Svojina je osnovna kategorija prava, ekonomije i politike. Zbog ograničene količine dobara određeni oblik svojine je nužan u svakom društvu, i bio je manje ili više garantovan svakim pravnim poretkom. Sa postankom prvih država i pravnih poredaka nastaje i pravo svojine, koje se vremenom mijenja i razvija po obliku i po sadržaju. Neki pisci zato smatraju da je svojina apriorna pravna kategorija, da prethodi, dakle, svakom pravnom mišljenju, dok pojedinačni oblici svojine važe samo u iskustvu.

Predmet svojine mogu biti različite pokretne i nepokretne stvari, prirodni resursi, sredstva za proizvodnju ili robe. U starom vijeku predmet svojine bio je i čovjek.

Glavni oblici svojine su privatna i kolektivna svojina.

Filip Kranjac

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Sudska deoba zajedničke imovine supružnika nakon prestanka bračne zajednice: pravičnost ili formalna pravda? 

Pretpostavka da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki je jedna od ključnih teza koje se dokazuju ili pak pokušavaju oboriti u parnicama vezanim za porodnično pravo. Često se dešava da zajednička imovina bude podeljena na dva jednaka dela. Razvodi su sve učestalija pojava, a sa njima i predbračni ugovori kojima supružnici apriori rešavaju potencijalne konflikte i sporazumno dele zajedničku imovinu. Društvena osuda ovih pojmova sve je manja i postavljaju se mnoga značajna pitanja na koja autor pokušava da odgovori:

Da li je u modernom društvu pretpostavka o  jednakosti sticanja oba supružnika zaista opravdana?

Ljubiša Vulić

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Uticaj ekonomskog i kulturnog faktora na nasilje u porodici 

Nasilje u porodici u toku 2017. godine dostiže alarmantno stanje. Svedoci smo ubistava, prebijanja, i zlostavljanja osoba i to od svojih najbližih. Zajednice u kojima ti ljudi žive trebalo je da budu oaza mira i podrške, a one su se u tim određenim slučajevima pretvarale u sve samo ne u ono što bi one trebalo da predstavljaju. Ti događaji su, nažalost, punili dnevnu štampu i elektronske medije, koji su se takmičili ko će prikazati i objaviti što eksplicitnije slike nasilja i ko će preneti što brutalniji izveštaj, neretko ne razmišljajući na posledice…

Jovana Misailović

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Pravna priroda naknade štete usled nedozvoljenog otkaza ugovora o radu – odnos kompenzacione i restitucione naknade štete 

Posledice nedozvoljenog otkaza ugovora o radu često su glavna tema polemika među stručnjacima ove grane prava. Imajući u vidu da je rad neizostavan a ujedno i izuzetno značajan segment života ljudskog bića jer, kako latinska izreka kaže labor omnia vincit (rad sve pobeđuje – u radu je spas), naknada štete nastala usled njegovog neopravdanog otkaza, svakako je vredna pažnje.

Sama specifičnost ugovora o radu svodi se na razlog njegovog nastanka – stavljanje zaposlenog u podređen položaj prema svom poslodavcu. Imajući u vidu nepovoljniji a ujedno i ekonomski slabiji položaj u kome se zaposleni u odnosu na svog poslodavca nalazi, norme radnog zakonodavstva teže svakako, zaštiti obe strane ali, prvenstveno zaštiti zaposlenog u smislu in favorem laboratoris kao slabije strane. Stoga, prestanak radnog odnosa voljom poslodavca zavređuje posebnu obazrivost suda prilikom odlučivanja u sve većem broju problematičnih slučajeva koji se pred njim pojavljuju.

Teodora Đurić

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Zaveštajna sposobnost i njen odnos prema poslovnoj sposobnosti 

Poslovna i zaveštajna sposobnost, iz razloga pravne sigurnosti, odnosno, zaštite kako javnih, tako i privatnih interesa, ne mogu biti neograničeno i bezuslovno date. Autor se bavi, pre svega, konceptom sposobnosti za rasuđivanje kao neophodnim podrazumevanim minimumom, pored određene donje starosne granice, koji se traži za sticanje, kako poslovne, tako i zaveštajne sposobnosti. Međutim, u vezi sa tim, nameće potreba preciznog određenja sposobnosti za rasuđivanje, odnosno, šta se pod njom podrazumeva, i da li je to što se pod njom podrazumeva jednako primenljivo i za određenje poslovne, a i za određenje zaveštajne sposobnosti. Da li poslovna sposobnost, kao uslovno rečeno najviša i najvažnija sposobnost pravnih subjekata, u sebi obuhvata i zaveštajnu spsobnost, kao uži koncept u okviru toga, odnosno, da li je zaveštajna sposobnost deo poslovne sposobnosti, ili predstavlja posebnu vrstu sposobnosti čije postojanje, kao i sposobnost za rasuđivanje potrebnu za nju, treba odvojeno vrednovati od poslovne sposobnosti, i stepena sposobnosti za rasuđivanje potrebnog za poslovnu sposobnost…

Aleksandar Kvastek

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Odnos između prava na peticiju i načela odštetnog prava 

Ustavom Republike Srbije, u članu 56, jemči se pravo na peticiju, kao i da niko ne može da trpi štetne posledice za stavove iznete u peticiji ili predlogu, osim ako je time učinio krivično delo. U suprot tome, fundamentalno načelo odštetnog prava i Zakona o obligacionim odnosima nalaže da je onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan da je naknadi. S obzirom na sve veći značaj koji pravo na peticiju ima u modernom društvu, posebno u kontekstu donošenja Zakona o zaštiti uzbunjivača, te  da su se u praksi pojavili primeri u kojima su ove dve pravne teme došle u dodir u slučaju kada se pravom na peticiju prouzrokuje, pre svega, nematerijalna šteta, ovaj rad ide za time da objasni kako pomiriti koncept prava na peticiju i osnovne postavke odštetnog prava.

Tara Maksimović

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Načelo zakonitosti u Krivičnom zakoniku Republike Srbije: veća uloga sudije u tumačenju prava ili kršenje načela zakonitosti 

Načelo zakonitosti jedno je od najvažnijih načela krivičnog prava, a u prilog tome govori i činjenica da je ono u rangu ustavnog načela (čl. 34 Ustava RS), da je zagarantovano članom 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je propisano prvim članom Krivičnog zakonika Republike Srbije – Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za delo koje pre nego što je učinjeno zakonom nije bilo predviđeno kao krivično delo, niti mu se može izreći kazna ili druga krivična sankcija koja zakonom nije bila propisana pre nego što je krivično delo učinjeno. ”To je jedno od najznačajnijih dostignuća krivičnog prava i principa pravne države”, a izražava se kroz pravilo nullum crimen, nulla poena sine lege.

Nikolija Nedeljković

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Eutanazija – ustavno pravilo 

S obzirom na činjenicu da eutanazija od momenta svog pojavljivanja pa sve do danas i dalje predstavlja jedno od kontraverznih pitanja kako u srpskom društvu, tako i u društvima širom sveta smatram da je potrebno ovo pitanje preciznije regulisati kako bi se izbegle različite vrste zloupotreba do kojih može doći. U vezi sa tim, takođe bi trebalo da se utvrdi definicija o tome šta se podrazumeva pod postupkom eutanazije koja bi bila opšteprihvaćena s obzirom na to da države na različit način definišu eutanaziju i klasifikuju njene oblike u skladu sa tekovinama svojih pravnih poredaka. Značaj ovog pitanja inspirisao me je na detaljnije istraživanje o pravnom statusu eutanazije u pozitivnom pravu Republike Srbije i naveo na promišljanje o tome kako bismo mogli najadekvatnije da je regulišemo. U svom radu izložiću Vam predlog za regulisanje eutanazije Ustavom Republike Srbije.

Teodora Zlatanović

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Dva pristupa tumačenju u šerijatskom pravu 

Da bi stiglo do ideje slobodne religije, čovečanstvo je moralo da prođe kroz tri faze. Svaka faza zahtevala je opsežnu pripremu i vodila preko brojnih odricanja kako bi se danas moglo reći da živimo slobodnije. Međutim, koliko je to tačno? Da li smo zaista prevazišli religijsku neslobodu i toleranciju, kako navodi dr Fikret Karčić u svom tekstu1, i došli do vrhunca religijske prosvećenosti? Slobodna religija ne podrazumeva samo slobodnu manifestaciju iste, već za sobom povlači i činjenicu da je oslobođena predrasuda, te da ljudi, bili oni vernici ili ne, mogu nesmetano da se bave njome. Upravo se to danas dovodi u pitanje. Stoga se nadam da ću ovim radom uspeti da usmerim pažnju zainteresovanih na onu drugu stranu islama, kao najmlađe religije, o kojoj se danas malo govori i zna.